...ixica...
16.11.2006., četvrtak
...ta-da...
|
ha ha he he ho ho... Božić nam stiže, Getro je već okićen (svaka čast) od zime ni z, od Božića, samo pokloni i potrošačka groznica, pa gdje ide ovaj svijet??? u jedanaestom mjesecu mi imamo proljeće, Djeda Božićnjak će svoju vreću prepunu beskorisnih darova ove godine dofurati na nekom motoru ili možda gliserom djeca će biti sretna prvih pet minuta - dok je poklon još umotan a nakon toga praznina... božićne ukrase ćemo baciti, jer iduće godine ne će biti dovoljno in ali nema veze, tih dana biti će jela i pića i poklona i nasmiješenih lica (čitaj umjetnih osmjeha, baš kao na TVu) i svi ćemo se super zabavljati šlag na torti biti će Nova godina, koja će btw. biti bolja nego ova u siječnju ćemo na prisilno skidanje kilograma i sve će biti tako krasno, proljeća biti ne će, jer će u travnju padati snijeg, u svibnju već počinje predsezona i dolaze turisti... ma biti će nam j*** dobro... a baš sam bila super, do danas (čak previše dobro) i slutila sam da nešto dolazi te tako sada moje male svakodnevne frustracije izlaze na vidjelo... f*** potrošačko društvo, totalno me iživciralo danas sam nakon podužeg vremena imala slobodno popodne i otišla sam u grad, kad ono navečer je vani + 15, svaki drugi izlog je okićen božićnim glupostima, a na ulazu u grad Getro svijetli kao Betlehem... pa ljudi dobrodošli na Balkan ...u malu zemlju za veliki odmor/šoping... kako god |
07.11.2006., utorak
...pun mjesec...
|
večer, ili jutro... tako nešto dugo nisam bila na ovoj stranici... možda je razlog jer sam proteklih mjesec dana išla spavati u 10 navečer možda je razlog što sam bila ili previše zauzeta poslom ili predobro da bih išta pisala a sada ne mogu spavati ili me nešto muči ovih dana sam ili vesela ili sjetna, nema sredine dani mi tako brzo prolaze, a ne znam jel' jesen ili je zima možda ovdje ne pišem jer puno komuniciram s ljudima, možda čak i previše sanjam ljude koje dugo nisam vidjela... možda ću ipak pokušati zaspati sutra je novi dan, bit će to dug dan ne baš najveseliji ali moram proći kroz njega valja će biti bar malo sunca, tek toliko, da izgleda veselije... |
23.09.2006., subota
...(ne)koncentracija...
|
...ružno vrijeme, sivo, s povremenim pojavljivanjem zraka Sunca, koje mame osmjeh na lice, ali ga i tako brzo obrišu... nepregledne kolone automobila koje prolaze ispod mog prozora, prigušena buka... knjiga obojana krasnim bojama i bilježnica i skripta je tu, ispred mene svježe grožđe, prekrasni plod jeseni...nezaobilazna kava... sve je tu, osim mene... ne lutaju mi misli, mislim samo o jednom - napokon proći... tada zasja Sunce, ili osjetim neki miris koji me podsjeti na neki trenutak iz prošlosti, davne prošlosti... nedostaje mi...nešto ...a ne znam što neka mala, slatka sitnica koja bi me vratila u ravnotežu, nedostaje mi neki Yang... samo još treba otkriti koji je to moj yang... ... ... ... |
08.09.2006., petak
...ljeto je prošlo...
|
kako dugo nisam vidjela ovu stranicu i nije mi nedostajala, potpuno sam zaboravila na nju... ali sam prije koji dan skoknula malo pogledati ima li što novo pa vidim, ni Friend Of A Friend ne piše, pogledam na kalendar, ...ljeto je... pogledam kroz prozor i što vidjeh: vjetar, oblaci, kiša samo što ne pane, prava jesen... život se lagano gasi, ali prije no što proroda utone u zimski san, pakazat će se u svom najboljem sjaju, obući će najelegantnije odijelo i poručiti nam, gledajte me, nepokolebljiva sam... ...ljeto je prošlo i dolazi moje najdraže godinje doba - zima lagano se šulja, dolazi polako i tiho, traje kratko kao i sve što volimo... ... ... ... |
08.07.2006., subota
...i baš kad je sve bilo super...
|
...kada su ispiti gotovo prošli, kada su me počeli popuštati grčevi u stomaku (od silne nervoze oko f*** ispita), kada sam provela ugodne popodne u krugu "obitelji" dogodi mi se nešto što već dugo nije, dok sam u ugodnom društvu moje "djece" igrala monopol, nazove me mama i kaže da je moja (ujedno jedina) baka u bolnici, slomila je kuk i dobro, žao mi je (pogotovo zato što me ona praktički odgojila i što sam u puno stvari nalik na nju) i tužna sam jer po ovakvom groznom vremenu ona mora biti u bolnici gdje će joj sigurno biti gore nego kod kuće, ali i shvaćam, nije viša mlada, ovo vrijeme djeluje pogubno na nju... ali stvar je u tome što se to meni uvijek dogodi kada se samo na nekoliko sati istinski zabavljam i ne mislim o ničemu, to mi se dogodilo i u srednjoj školi, kada sam provela vjerojatno najbolji dan u školi, cijeli dan sam se smijala i zabavljala, atmosfera u cijelom razredu je bila super (što se inače nije događalo) i onda dođem kući i čujem da mi se prijatelj iz osnove škole ubio i od tog dana više ništa nije bilo isto; slično je bilo i u osnovnoj školi, završila je škola i bilo je lijepo nedjeljno prijepodne (sjećam se kao da je bilo danas) kada me nazvala prijateljica i rekla mi da je jedan dečko iz razreda poginuo - i to pred svojom kućom; i tada mi se svijet srušio, iako sam mrzila tog dečka, a ničim to nije zaslužio i zadnji put kad sam ga vidjela, posvađala sam se s njim... kada sam imala 8 god, prvi sam put vidjela groblje, prije nisam ni znala da tako nešto postoji (ili mi se to samo čini) tada sam bila na sahrani svoje tete, za koju nisam ni znala da mi je teta, ona je za mene bila Ana, tatina sestra koje je obožavala mene i brata i bratića, ona je s nama pričala na engleskom i mene je zvala "kanarinac" a mog brata "Tommy"... a imala je samo 24 godine i bila je časnik hrvatske vojske a sad je to sve tako daleko, za koju godinu ću i ja 24, ona je do tada imala završen fakultet i putovala je i radila po svijetu a ja sjedim u sobi i sažaljevam sebe što sam u k*** ... život je j*** kratak, treba ga iskoristiti idem spremati sobu... |
27.06.2006., utorak
...a trebala bih učiti...
|
no, opet sam nešto našla:) PREOBRAŽAJI VAMPIRA Žena kojoj usta jagoda su sočna, Zmijoliko saviv struk i bedra moćna I gnječeći grudi o tvrd rub korzeta, Šanu riječ iz koje hlap mošusa cvjeta: - "Moja vlažna usna, iskusna u žaru, U postelji savjest zna zavesti staru. Plač svačiji suše pobjedna mi njedra, I starcu izvabim gugut smijeha vedra. Onom tko me vidi nagu i bez vela, Nadomještam sunce i nebesa cijela! Moj mudrače, bludnih vještina sam puna; Kad čovjeka smamim rukom od baršuna, Il' kad grudi predam ujedima zuba, Razvratna, i plaha, i nježna, i gruba, Na ležaju ovom što stenje od strasti, I Anđeli sami morali bi pasti!" Kad moždinu svu mi isisa iz kosti, Okrenuh se k njojzi u iznemoglosti Da joj cjelov dadem, ali vidjeh tada Mješinu ljepljivu, gnojnu, punu smrada! Sklopio sam oči, sav leden od strave, A kad ih otvorih, u svjetlosti jave: Mjesto krepke lutke, što leža uza me Napojena krvlju mojom do pomame, Drhtao je kostur škljocavih vilica I cvilio suho kao vjetrnica Il' cimer na šipci kad trulo se klima Uz jauke vjetra u zimskim noćima. Charles-Pierre Baudelaire |
24.06.2006., subota
...pepeo srca...
|
O, ja sam mlad, a već sam star, srce je moje hladno; pao je lug na prošli žar i život tone na dno. Mrzak je svijet i zla je kob na zemlji oštra trna; život je loš, ali i grob krije tek nešto crna. A slabi duh što kao lud svim cestama vrluda, tek traži put i samac svud od zvijezde pita: kuda? No zvijezdin nijem treperi sjaj, za mene riječi nema; ta tebi bar sam vjeran, vaj, o zvijezdo, Iksro nijema! O, da je bog, pa da mi on otkriće smisla kaže! Il ti što jak svoj imaš tron, buntovni dobri vraže! Još samo to što tješi nas: da dani redom ginu i da će već nadoći spas kad našu masku skinu. Taj sveti dan, taj dobri sat! Tek da mi zjene sklope, pa možeš tad mi zapjevat za pokoj duše, pope: Al neka baš zauvijek sni, ja neću da se budi. (Zar ne? ta to bi htio ti i mnogi vrijedni ljudi!) Jer put je dug, o vrlo dug, dosade vječno traju, život je trom, polagan drug, a ja bih htio - kraju. Jer ja sam mlad, a ipak star, srce je moje hladno, pao je prah na prošli žar, i ja bih htio - na Dno. Tin Ujević |
06.06.2006., utorak
...Sreća...
|
evo što sam nedavno našla prekopavajući po starim stvarima: Tražiš li sreću, nikad je nećeš naći. Sreću ti hvale kao krasna leptira, koji eto, nema što nego samo doletjeti k tebi i spustiti se kraj tebe. Ali nije tako. Kažem ti; ne traži sreću, i ona će ti doći sama po sebi. Sreća je kao sjena koja te prati i kad ne misliš na nj. Sreća će te obuzeti kao divan osjećaj kad budeš zaboravio na sebe a živo za druge. Pokušaj zaboraviti sebe, svoje vlastito zadovoljstvo i breme. Razveseli drugoga, misli na svoju obitelj, utješi nekog bolesnika, pomozi siromahu, posjeti nekog starca - i jednoga ćeš dana odjednom osjetiti da si sretan. Ta se sreća ne može kupiti! Ona je kao jeka. Uzvraća ti jedino ako razdaješ samog sebe. A davati samoga sebe znači ljubiti! |
23.05.2006., utorak
...nije sve tako crno...
|
i iako imam posla preko glave i vjerovatno ni većeras ne ću spavati više od 6 sati, sretna sam, nevjerovatno, ali istinito, položila sam već 2 ispita i to s druge godine i to usprkos nedostatku vremena za učenje, a zašto, katkad je dovoljno da Ti profesori prepoznaju lice od negdje, ili vide lijepi omot na indexu i sjete se kako su i oni u mladim danima bili na istom mjesu na kom sam ja sada kako su se i oni tada bavili istim stvarima kao ja danas, AIESEC (a.k.a. @) je super stvar, koliko god sam se trudila ne pisati o tome izravno, cijeli ovaj blog se vrti oko @, koliko god ja odvajala svoj privatni život od onog što radim u toj, nadasve krasnoj, udruzi totalno su se isprepleli, pogotovo u zadnjih nekoliko mjeseci... @ mi je postao način života (koliko god to pokušala zanijekati) uvukao mi se u svaku poru i sad smo jedno.......... ovo izgelda kao da pišem o najvećoj ljubavi svog života, LOL a ja zapravo na @ gledam kao na gorku/slatku obavezu volontiram danas, kako bih imala kruha sutra:) na @ gledam kao investiciju s obzirom da nakon završenog fakulteta ne ću moći konkurirati na tržištu rada, zahvaljujući svojim krasnim ocjenama i (ne)mogućnošću prakse/radnog iskustva u ovoj zemlji, odlučila se ja odmah po upisu fakulteta, poraditi i na nekom iskustvu do danas mogu reći da imam više iskustva u primjeni naučenih gluposti sa faxa nego većina studenata koja je već završila fakultet, a nikada se nije bavila ničim do učenjem, stoga mi ućenje ne pada teško, stoga mi je užitak odvojiti sat vemena dnevno kako bih skrenula misli sa @ i učila sada izgleda kao da pišem o drogi.......... poanta, ne treba pisati blog kada si umoran, neispavan ili možda i nije tako loše... ...ovo sve izgleda bolesno, i sad mi se ni naslov posta više ne sviđa:) laku noć  |
15.05.2006., ponedjeljak
...back to reality...
|
after a few days spend in Vinkovci on great AIESEC conference, I’m finally home:) and what I see this time not only problems, this time I saw some good things:) so my key learning points from last few weeks • everything is possible (when You are 100% shore that some thing is going to happened , it won’t:) • it’s good to be scared – it pushes You to try harder and helps You to make a better job • it is good to be part of global organization (such AIESEC is) – You can meet people from all around world in one “small hotel” in one of most quietest cities in Croatia • it is good to be in some organization committee – it makes You feel powerful • it is good to be alive – You can enjoy in life even if is not nice whole time and now back to reality ---> go study:) |
01.05.2006., ponedjeljak
...prvi maj...
|
ah, kako divan dan, kiša od ranog jutra:) ja kod kuće, oslikavam posljednjih 100 čokančića, mama pravi kelj za ručak, a ja se sjetim, pa danas je prvi maj - praznik rada i odem na ručak na lijevu obalu Drave kod najboljeg društva na svijetu - gotovo moje druge obitelji i tako, opuštena nakon popodneva provedenog u prirodi i dobrom društvu spremna sam za novi radni tjedan (pitanje je do kada će me ovo iznenađujuće normalno raspoloženje držati, ali neka...) u zadnje vrijeme stvano ima puno stavri koje mi podižu raspoloženje, npr. "djeca" - moja konstantna inspiracija ...lijepo je vidjeti da utječeš na nečiji način razmišljanja, da si u stanju potaknuti osobu na razmišljanje ili rad katkad sam stvarno sretna osoba... |
30.04.2006., nedjelja
... ...
|
Veće, ili jutro! ah, što ima novo, prođoh jedan ispit (pao mi kamen sa srca) drugi padoh i da mi nije bio već šesti put, ne bi bio bed, ali eto, baš mi je krasno u životu, sutra ću, napokon, imati slobodan dan, ne ću morati ići na f*** fax, možda ću malo ućiti i napokon otići kod bake, (nisam ju već dugo vidjela) ovaj sam blog otvorila kako bih se riješavala stresa, a sada vidim da mi ustvari služi kao neki podsjetnik, s obzirom da mi vrijeme prolazi, da ja ne znam što sam napravila, a što nisam nisam sigurna koji je mjesec, orijentir su mi ispiti ili neke stvari koje trebam obaviti, kao npr. - još 12 dana do velike nacionalne konferencije (koju moj lokalni odbor AIESECa organizira, i u čijem sam organizacijskom odboru) do tada moramo skupiti još cca. 10 000 kn, pronaći nekog tko će nam povoljno otisnuti f*** logo na majice, pronaći sponzore (za kavu, piće), proći sav teorijski dio vezan za financije AIESECa i realnost mog lokalnog odbora... a samo je dvanaest dana... a ja već tjednima ne spavam normalno, sanjam kako nemamo dovoljno novca, kako nam nešto fali, kako nam vlak kasni, i u svakom snu mi pada kiša - kao da nije dovoljno što ju gledam svaki dan... ...i ovaj post me malo riješio stresa, i čak sam se sjetila još nekih stvari koje moram obaviti... ma odoh spavati, možda se sutra probudim bolje volje:):):):):) |
17.04.2006., ponedjeljak
...Sretan Uskrs...
|
svim ljudima dobre volje... i evo novi post, a što napisati, u ovo vremena što nisam pisala bijah zauzeta učenjem i bijah na ispitu, a rezltati tek idući tjedan... ali sam proces učenja je bilo zabavan i koristan, još da nisam radila drugih sto stvari, možda bi bilo i produktivnije:) no, u proteklih tjedan dana, stvarno mi je bilo zanimljivo u subotu, rano ujutro, prvo na poslovni sastanak, nakon toga cijeli dan učenje statistike, i tako do četvrtka... u petak shvatih da je Veliki tjedan i da je Uskrs pred vratima, nakon što sam prijepodne provela na faxu i u gradu, oko podneva sam pomogla mami spremiti kuću i navećer sam se išla naći s prijateljicom iz Češke, i tako standardno za moje društvo, našli se jedan Slovak (koji živi u Osijeku), moj mentee (aka. dijete), Šarka (Praha, Cz) i Ivan (Osijek), te je na nas naletjela i Karoline (iz VB, odrasla u Kanadi, studira u Nizozemskoj, a privremeno je u Tuzli, a baš taj dan joj je bio rođendan i putovala je u Budimpeštu u posjet dečku, ... i porpustila vlak); tako je veselo društvance, nakon čaše piva otišlo malo šetati gradom, pa sam nakon nekoliko godina ponovno bila u crkvi, i obuzeo me neki čudan osječaj, strah, prije sam išla u crkvu svake nedjelje, prije sam imala nekakav osjećaj kada bi dolazili veliki blagdani kao Božić, Uskrs, no sve se to promijenilo, više nemam nikakav osjećaj za vrijeme, gotovo ne osjetim ni da se mijenjaju godišnja doba:) a što je tomu razlog, da li sam stvarno stara??? netko je rekao da možeš osjetiti da si odrastao kada se više ne raduješ prvim pahuljama snijega u zimu, za sebe onda mogu reći da sam....., ma bolje ne, bolje da ništa ne pišem svaki put na kraju ovo izgleda depresivno i onaj tko ovo čita ima osjećaj da sam već svezala omču oko vrata, ali nije baš tako, ima još života u meni:) nema veze što se osjećam kao da mi je trideset, nema veze što imam osjećaj kao da imam djecu, djeca su najveća sreća u životu njihovih roditelja... ........ ...bilo bi dosta za danas... Sretan Uskrs još jednom:) |
25.03.2006., subota
... i što dalje...
|
Dragi moj blogu, nemaš Ti pojma kako je meni, ah vidi smajlić  zadnjih nekoliko tjedana provedoh malo vremena kod kuće, napravih, gotovo ništa, potroših vremena puno, rezultate ne vidjeh, no ne ću  skulirat se treba i krenuti dalje  sutra je novi dan, te ću kao i inaće  možda mi dođe da malo  ili eventualno  ali sve je  i dok god ima  biti će podnošljivo a sada odoh  i na spavanje (živjeli smajlići) |
09.03.2006., četvrtak
...novi post...
|
jutro je, istina ne baš previše rano, sjedim u uredu i slušam glazbu s My Wondrerwall-a ...nothing else maters... u inboxu 19 novih mailova, i ništa pametno, ali eto ima jedno slobodno radno mjesto u Mercedes Benzu u Turskoj, pa možda skoknem... baš je lijepo kad Ti dan započne lagano, s kavom i dobrom glazbom, pa iako me danas čeka naporan dan, mislim da mi ništa ne će biti jako teško, jer... dan mi je dobro počeo:) |
18.02.2006., subota
... male nas stvari čine sretnima...
|
još jedan u nizu dana posvećenih učenju, a zašto je ovaj bio drugačiji, jer sam naučila nešto??? NE!!!!!!!! postajem sve gluplja, sve manje "korisnih" gluposti ostaje u mojoj glavi, ali, zašto je ovaj dan drukčiji??? možda zato što je sjalo sunce, bilo je toplo, dan kao stvoren za razbibrigu, no, nisam ja te sreće ili... današnje popodne je bilo nadasve ugodno i korisno, nešto sasvim neobično za mene, dobila sam input, od osobe koja je čitala ovaj moj blog, da previše kukam, da izgleda kao da mi je loše u životu, pa mi reče: "...zašto ne pišeš o lijepim stvarima, imaš sve,... pa što ti fali?" i zapitah se ja stvarno, što mi fali, (osim malo sreće) ali stvarno, ta jedna mala slatka osoba mi je u jednoj rečenici rekla sve što već dugo izbjegavam priznati sebi, imam sve, a nešto mi fali, "Ljudskom srcu uvijek nešto treba, Zadovoljno nikad posve nije: Čim željenog cilja se dovreba, Opet iz njeg sto mu želja klije." pa što dodati, čovjek sam, a Tebi šećeru, hvala... moram priznati, ipak sam sretna:) i to (gotovo) svaki dan, imam što jesti, imam gdje spavati, (relativno) sam zdrava, imam roditelje (čak i brata i mačka), imam dečka, imam prijatelje (i čak njih 99% volim), imam super suradnike/kolege (od toga njih 99,9% volim) a što mi je potrebno za sreću... "... jedan pogled, uzdah Sve ostalo mi osta izvan pjesme neopjevano To mogu samo ćutati." ...a možda i dobar prijatelj, koji će me s vremena na vrijeme podsjetiti da mi i nije tako loše:) |
09.02.2006., četvrtak
...insomnia...
|
...I can't get no sleep... vani je takva mjesečina, da mogu vidjeti kuću preko puta, tako je lijepo to plavičasto svjetlo, ali,,,,,,,,,,,zašto ne mogu spavati već drugu noć za redom kao da mi nije dosta što moram učiti, još se i Mjesec okrenuo protiv mene a sutra moram rano ustati, (bolje da ne pišem zbog čega, jer ću se opet deprimirati) kada čitim gore napisano, sama sebi djelujem kao suicidna osoba, nisam valjda stvarno takva? bilo bi zabavno znati kako bi bilo bez mene:) što bih bila u drugom životu, da li ga uopće ima, bih li se sjećala što sam bila u ovom životu (kao da se imam čega sjećati:):):):) no, stvarno nije dobro piti puno kave tokom dana, rezultat je lako vidljiv:) pospan si i pišeš gluposti, jedino što mi preostaje je nadati se da ovo nitko ne čita:) ...što još nije dobro, ah da, PASTI JEDAN ISPIT 5 PUTA... no i to je život:):):):):):):):) Laku noć (meni:) |
06.02.2006., ponedjeljak
... ...
ha, danas sam baš razmišljala, gledajuči one jadne muslimane, kako bi bilo da nosim feredžu? kako bi me gledali ljudi na ulici, kako ljudi na faxu, kako prijatelji, kolege, suradnici, a dečko, roditelji..., baka..., da li bi se oni ikada pomirii s tim i kako? da li bi me i tada smatrali istom osobom, da li bi me se bojali? ne tako davno, gledala sam dokumentarnu emisiju o Britankama koje su se preobratile na islam, jedna je bila studentica, jedna se udala za muslimana, a jedna je već bila u 50-tima, fascinanto je bilo gledati kako se te žene pirvikavaju na nov način života, kako ih on inspirira, daje im snagu, što mora biti tako jako da jednoj samosvjesnoj, samopouzdanoj, odrasloj ženi dođe da počne nositi feredžu? iako ju ne nose sve muslimanke, što ona donosi ženi? zaštitu od muških pogleda ili bolje shvaćanje nje same od strane drugih, možda kad ne znaju kakvu kosu imaš ili što nosiš na sebi drugi se više koncentriraju na ono što govoriš. od kad sam krenula na fakultet slušam kako se treba obući kada se ide na usmeni ispit, ono kao crne hlače, košulja, a ako je muški profesor... grozno, ali istinito, ista stvar poslovni sastanci ili razgovor za posao, uvijek bolje prođu dotjerani ljudi (ne samo žene) pa umjesto da dođem na poslovni sastanak u košulji i našminkana, kako bi me neki direktor gledao da dođem u feredži i da mu prezentiram ponudu koju ne može odbiti, bi li ju prihvatio? |
28.01.2006., subota
...a zašto...
|
bih pisala o sebi (ionako nisam zanimljiva), eto danas sam (a što nije iznimka) više mislila o drugima, nego o sebi, odnosno cijeli ovaj tjedan je podređen f*****g ispitima i mojim dragim, malim, slatkim mentee-ima (trenutno najsvjetlijim točkaicama u mom životu) ...ispiti, učenje s Foxxy, po 6 sati ubijanja, vožnja u busu presjedanje, tramvaj, hladnoća, topla soba i počela ekonomije...na to mi se svelo zadnjih nekoliko dana:( ali, vidi vraga, ovaj tjedan sam imala vremena čak i za druga sranja... kad sam počela ovo pisati, činilo mi se da mi je još jedan tjedan prošao a da nisam ništa korisno napravila, no na moje iznenađenje, baš ovaj tjedan sam prošla kolokvij, baš ovaj tjedan sam imala team buillding s mentijima, isti dan sam i bila na predavanju, a navećer na izložbi, idući dan sam čak natjerala posrnulu članicu drugog tima da napokon nešto radi... ... ipak, moje vrijeme nije potraćeno uzalud... i tako kad odlučih ne pisati o sebi, samoj sebi sam sama dokazala da sam stvarno sebična, ipak mislim o sebi, ako nisam tokom tjedna, sada sam to defintivno nadoknadila...buuuuuuuuuuuu i bla bla bla....... što reći (Tele2) ...johny, Ti si mi inspiracija... laku noć |
24.01.2006., utorak
...a što reći...
nema me, ne postojim, ostala je samo sjena onog što sam bila jutros kad sam se jedva ustala iz kreveta,ovaj život, gotovo da me ubija, heće li ikad biti bolje, heću li imati vremena normalno sjesti i pojesti ručak? lagano me zabrinjava hrpa stvari i dan od 24 sata mi više nije dovoljan, moram prestati spavati da bih stigla sve što moram napraviti od toliko stvari koje "moram" napraviti zaboravljam gdje živim, ne viđam roditelje, brata, čak me i mačak više ne prepoznaje... (toliko me često viđa) a što se vidi, što sam to napravila, ništa se ne vidi, ne čuje, ne dolazi na naplatu:) kad će to bolje sutra, (možda kad prođe tamo neki šugavi drugi mjesec) meni vrijeme ne smeta, meni smeta što nemam vremena! (postadoh i ja depresivna) :):):):):):):):):) |
16.01.2006., ponedjeljak
"...naprijed strojevim korakom."
|
... rekao je Henry Miller danas sam se malo družila s integralima (nezaboravno iskustvo:) Napokon nešto znam (barem se donekle) i ne mogu vjerovati da sam ovo pomoslila, ali ...baš je zabavno učiti... pogotovo kada slušaš dobru glazbu - za metematiku je najbolji PvD - za statistiku Maxim Mrvica btw Foxxy, kada se vidimo? |
14.01.2006., subota
...čekajući autobus...
|
panu mi na pamet svakakve gluposti, pa eto, posto mi je pobjegao bus, došla ja na fax i surfam... |
12.01.2006., četvrtak
...samo da se nešto radi...
|
... i tako ja, u nedostatku slobodnog vremena, pišem ovo umjesto da učim:) nevjerovatno, ali istinito, postadoh i ja ovisna o internetu, tom nevjerovatnom čudu koje nas spaja i razdvaja tko bi rekao, ali počeh pisati ovaj blog jer slučajno vidjeh blog mog susjeda (koji mi vjerovatno ni ne zna ime), a živimo blizu, i susrećemo se u busu te tako zahvaljujući internetu ja saznah njegovo ime:) dobrodošli u 21. stoljeće |
jel ovo radi???
|
Nadam se da radi:) |